Kada je 1984. objavljena u kultnoj biblioteci &td, prva knjiga Slavenke Drakulić Smrtni grijesi feminizma izazvala je buru u javnosti, a ta se bura, za divno čudo, nije stišala do dana današnjeg. Ponovno objavljivanje ovih tekstova koji su nastajali krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazuje koliko su teme o kojima je pisala jedna od pionirki feminizma na ovim prostorima i dalje bitne, čak nezaobilazne. Kada tome dodamo novih dvadesetak tekstova objavljivanih od prvog izdanja knjige do danas, bjelodano je da Slavenka Drakulić ne samo da se konstantno bavi feminističkim temama već da im i dalje pristupa jednako oštro, beskompromisno i aktualno.
Nasilje nad ženama ne jenjava, reproduktivna ženska prava ponovno su ugrožena, djevojčicama kroz odgoj i obrazovanje šaljemo drugačije poruke nego dječacima, ukratko, patrijarhat je žilav. Stoga je pitanje ravnopravnog položaja žene u društvu i obrane njezinih prava vječno aktualno, čini se kao da ga svaka generacija žena mora ponovno izboriti, samo je pitanje jesu li mlade žene toga svjesne. Smrtni grijesi feminizma u ovom proširenom izdanju idealni su prilog tom osvještavanju. Pokazuje se ne samo da su eseji Slavenke Drakulić itekako aktualni već i da se bez njih ne može ni početi misliti o feminizmu jučer, danas i sutra.
Kada je 1984. objavljena u kultnoj biblioteci &td, prva knjiga Slavenke Drakulić Smrtni grijesi feminizma izazvala je buru u javnosti, a ta se bura, za divno čudo, nije stišala do…
Zašto su danas, u suvremenom društvu koje ruši sve tabue, samo starost i starenje teme o kojima je gotovo zabranjeno govoriti? Postajemo li sa starošću nevidljivi, što se događa s našim tijelima, s našim odnosom prema drugima i, još važnije, odnosom drugih prema nama? Mreže koje pletemo cijeloga života odjednom postaju tanke i krhke. Šesnaest priča u novoj knjizi Slavenke Drakulić Nevidljiva žena pripovijeda o međuljudskim odnosima, o relacijama između roditelja i djece, o odlascima, nestancima, zaboravnosti, bolesti, sramu i boli, o najdubljim osjećajima o kojima se ne usuđujemo progovarati.
Slavenka Drakulić duboko emotivno, bez zadrške, pripovijeda o iskustvu raspada života u kojem stari ljudi postaju nevidljivi ne samo okolini i sustavu veći vlastitoj obitelji i prijateljima. Katarzična, oslobađajuća, Nevidljiva žena udara u pleksus suvremenog društva. Slavenka Drakulić literarno snažno u svakoj pojedinoj priči ulazi čitatelju pod kožu, tjerajući ga da zastane, da misli o sebi i drugima, da bude šokiran, da zaplače, da se prepusti i emocijama i raciju. Nevidljiva žena oslobađajuća je, duboko intimna knjiga koja dokazuje da samo literatura može izreći neizrecivo.
“Nevidljiva žena je knjiga za sve osjetljive žene.” – Andrea Zlatar Violić
“Lijepo i tužno i tako jako istinito.” – Ingrid Šafranek
“Ovu knjigu se jednostavno ne može čitati s distance. Potresna je, a pritom nimalo banalna ni sentimentalna.” – Anera Ryznar
Zašto su danas, u suvremenom društvu koje ruši sve tabue, samo starost i starenje teme o kojima je gotovo zabranjeno govoriti? Postajemo li sa starošću nevidljivi, što se događa s…
Kako leti bumerang? Sa zemlje na zemlju, prema ptici, putanjom koja se ne da lako objasniti, ali ima svoj početak i kraj uvijek u blizini. Sve ostalo je zrak, let prema nečemu drugom što leti, proizvodnja slučajne smrti, prekid elipse povratka. Ruka koja ga je bacila ista je ona snažna, a gladna života koja je napisala ovu knjigu.
"Zemlja Zemlja" prostor je velikog pjesničkog umijeća jer se s paradoksima prolaznosti, ljudske društvenosti i apokalipse koja se neprestano događa pokušava razračunati bez ostatka, hrabro, pogubno i samotnički. Upravo onako kako leti bumerang, u neopisivoj ljepoti vrtnje i šumu svojih lopatica dok para nevini zrak iznad manje nevinih ljudi.
Marko Pogačar ispisao je, usprkos svojim putovanjima, a možda i baš zbog njih, s kraja na kraj planeta, knjigu pjesama koja svoju potragu za smislom ne započinje uvijek letom, ali i ne okončava uvijek na zemlji; u toj maestralnoj izmjeni perspektiva ovi stihovi katkad oko nas fijuču kao meci, katkad nas umiruju kao jastuk od paperja neke vrlo egzotične ptice koja izumire.
Na kraju, kako onda leti, a kako miruje Pogačarov bumerang? Jednom riječju: svemoćno.
Ivica Prtenjača
Kako leti bumerang? Sa zemlje na zemlju, prema ptici, putanjom koja se ne da lako objasniti, ali ima svoj početak i kraj uvijek u blizini. Sve ostalo je zrak, let prema nečemu…
"Nezemaljski izraz njegovih ruku" pripovijeda o Sarajevskom atentatu, o našima i o njihovima, a ustvari o tome da su i jedni i drugi naši, i da je ubojstvo Franje Ferdinanda posljedica modernizacijske i prosvjetiteljske misije bečkih vlasti u Bosni. Princip, Čabrinović i drugovi djeca su svoje epohe, školovani na romanu devetnaestog stoljeća, na poeziji Walta Whitmana, na ruskim anarhistima i atentatorima… Beč ih je opismenio i pružio im priliku da osvoje i ostvare svoje iluzije. Nikada Bosna i zapadni Balkan nisu bili europskiji i bliži Beču, Berlinu i Parizu nego trenutak prije Principova pucnja.
Miljenko Jergović napisao je i roman i pripremu za roman. Ujedno ovo je i dokumentarni tekst nastao po nizu drugih dokumentarnih tekstova, a iz njega je zatim trebala nastati velika fikcija. Je li nastala? Je li sve ovo istina, ili je izmišljena pripovijest, omladinski avanturistički roman koji je tužno završio? Knjiga je to koja tjera na razmišljanje i promišljanje, koja povijest ovih prostora propituje bez ideološkog bremena, koja pokušava shvatiti i razjasniti vrijeme te fikcijom oživiti ljude i događaje koji su možda odredili sudbinu kontinenta i nas samih.
"Nezemaljski izraz njegovih ruku" pripovijeda o Sarajevskom atentatu, o našima i o njihovima, a ustvari o tome da su i jedni i drugi naši, i da je ubojstvo Franje Ferdinanda…
Junak novog romana Daše Drndić EEG igra svoju vlastitu partiju šaha, crnim figurama. Iako zna da ne može pobijediti, nastavlja riskirati jer ta je igra jedino što ga istinski zanima. Bez obzira na to je li u Rovinju, Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Parizu, Toskani, Rigi ili pak Tirani, Ban pripovijeda priče onih koji ih sami nisu mogli, znali, smjeli ili htjeli ispričati, jer one su sastavni dio njegove beskonačne partije šaha.
Junak novog romana Daše Drndić EEG igra svoju vlastitu partiju šaha, crnim figurama. Iako zna da ne može pobijediti, nastavlja riskirati jer ta je igra jedino što ga istinski…
Putovati s Markom Pogačarom, jednim od najvažnijih hrvatskih pjesnika svoje generacije, znači svijet moći vidjeti kao slijepu kartu, put čitati kao sonet ceste. Ali sljepilo karte ovdje rađa budniji pogled putnika; svijest da, osim državnih granica zemalja koje pohodi, zemljovidi ne sadržavaju ništa, da ih tek treba ispisati, u njih prokrijumčariti sadržaj/sebe.
Iako piše o prelascima, Pogačar do granica zapravo slabo drži, i možda se baš zato "Slijepa karta" doima kao raskuštrani bastard književnosti i kartografije, rastrčani mješanac putopisa, eseja, dnevnika, biografije, proze i autofikcije.
Više nego za pružanje korisnih informacija, pet kontinenata u "Slijepoj karti" služi za postavljanje pitanja. Što bi to danas, u doba Google Mapsa i Wikipedije, uopće bio putopisni žanr? Što je i čime je određen konstrukt koji nazivamo identitetom? Je li kozmopolitizam moguć i koji bi ga politički okviri mogli omogućiti? Što je domovina i može li se ona po volji izabrati, usvojiti, ili odbaciti, dok se putuje, bilo gdje uz cestu?
Putovati s Markom Pogačarom, jednim od najvažnijih hrvatskih pjesnika svoje generacije, znači svijet moći vidjeti kao slijepu kartu, put čitati kao sonet ceste. Ali sljepilo karte…
Andreas Ban je pisac i psiholog, nadasve intelektualac prepun empatije, no njegov se svijet već godinama urušava, a kada odlazi u bijednu mirovinu i sazna da je bolestan iznova sagledava krhotine svoga života i života svojih prijatelja. U borbi s bolešću i starošću Andreas Ban je i ciničan i moćan, i dok prekapa po vlastitoj prošlosti susreće se s pričama obespravljenih, proganjanih, bespomoćnih... te se pritom beskompromisno razračunava s najrazličitijim tabuima.
U "Belladonni" Daša Drndić ispituje i do krajnjih granica dovodi teme bolesti i (ne)mogućnosti življenja (i umiranja) u današnjem, potpuno dehumaniziranom svijetu i u vremenima kada su starost i bolest nešto sramotno te kada se propagiraju isključivo vječna mladost i bezgranična ljepota.
"Belladonna" je djelo u kojem se isprepliću stvarno i fikcionalno, autobiografsko i izmišljeno, a Andreas Ban je istinski junak našeg doba – on je intelektualac odbačen od društva koje pod krinkom korektnosti zatire mogućnost kritičkog mišljenja.
Andreas Ban je pisac i psiholog, nadasve intelektualac prepun empatije, no njegov se svijet već godinama urušava, a kada odlazi u bijednu mirovinu i sazna da je bolestan iznova…
Knjiga Gazprom – novo rusko oružje opisuje i razjašnjava povijest i sadašnjost Gazproma, jedne od najvećih svjetskih kompanija i najvećega svjetskog dobavljača plina. Gazprom je nastao u doba Sovjetskog Saveza i jedna je od rijetkih tvrtki koja je preživjela tranziciju. Gazprom nije samo dobavljač plina, on je mnogo više od toga: kontrolira medije, naftu, plinovodne sustave duge 463 tisuće kilometara, ima svoje gradove, banke... Gazprom je država u državi.
Knjiga Valerija Panjuškina i Mihaila Zigara istražuje tko i kako kontrolira Gazprom, kompaniju koja je najjači gospodarski subjekt u Rusiji. Gazprom – novo rusko oružje razotkriva neraskidive veze između Gazproma i države. Vladimir Putin na Gazpromu gradi svoju moć, sadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev bio je zaposlenik Gazproma, a isto tako i bivši ruski premijer Viktor Černomirdin.
Svaka energetska kriza koju osjećamo i u svojim domovima vezana je uz Gazprom. Na ventilu plinovoda iz Rusije prema Europi čvrsto stoji ruka Vladimira Putina. Knjiga Valerija Panjuškina i Mihaela Zigara eksplozivna je sadržaja, pokazuje kako je i zašto baš Gazprom postao novo, moćno rusko oružje kojime Kremlj jače utječe na svjetska zbivanja negoli SSSR u vrijeme Hladnoga rata.
Knjiga Gazprom – novo rusko oružje opisuje i razjašnjava povijest i sadašnjost Gazproma, jedne od najvećih svjetskih kompanija i najvećega svjetskog dobavljača plina. Gazprom je…
Slatki život sovjetskih funkcionara, političke igre, špijunske tajne, druženja s velikanima svjetske umjetnosti... u velikom hitu enfant terriblea suvremene ruske književnosti.
U svom ispovjednom romanu o odrastanju u obitelji političkih moćnika u Sovjetskom Savezu Viktor Jerofejev bez milosti prema akterima razgolićuje i razotkriva najintimnije tajne ruskog društva, svojih roditelja i sebe samoga. Dobri Staljin genijalan je spoj autobiografskog i fikcijskog koji dokazuje kako je stvarnost sto puta fantastičnija od bilo kojeg izmaštanog svijeta. Roman o tome kako je Viktor Jerofejev počinio političko ubojstvo svoga oca i stekao njegovu ljubav, a on sam postao književnikom.
Slatki život sovjetskih funkcionara, političke igre, špijunske tajne, druženja s velikanima svjetske umjetnosti... u velikom hitu enfant terriblea suvremene ruske književnosti.…
U mozaičnom romanu "Učitelj ljubavi" Josip Osti ispisuje možda ponajljepše stranice suvremene književnosti o djetinjstvu, o svijetu viđenom očima dječaka koji voli životinje, ali još više djevojčice. Njegov junak slično kao i juunaci u scenarijima Abdulaha Sidrana, promatra svojim znatiželjnim i začuđenim očima svijet poslijeratne Bosne, svijet u kojem se izmjenjuju pravde i nepravde, ali usprkos svemu sve oko dječaka puno je istinske topline, ljubavi, sreće...
"Učitelj ljubavi" sentimentalan je roman u najboljem značenju te riječi, spreman nasmijati i rasplakati istovremeno, a Josip je Osti čarolijom riječi, kakvu u prozi može postići samo veliki pjesnik, ostvario djelo za sve generacije.
Josip Osti, pjesnik, pripovjedač, esejist, književni kritičar, antologičar i prevoditelj, rođen je 19. ožujka 1945. godine u Sarajevu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Bio je urednik kulture studentskog lista "Naši dani", urednik u izdavačkoj kući Veselin Masleša, sekretar Podružnice književnika grada Sarajeva i direktor Međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije, sekretar Udruženja književnika BiH, predsjednik Udruženja književniih prevodilaca BiH, te lektor/korektor u izdavačkoj kući Svjetlost. Uz brojne knjige pjesama, objavio je knjigu "Razgovori sa Izetom Sarajlićem" (1991), te knjigu prepiske sa književnicom Biljanom Jovanović "Non omnis moriar" (1996). Autor je i niza antologija. Knjige su mu prevođene na na slovenski, talijanski, češki, engleski, poljski, turski, bugarski i makedonski jezik. Dobitnik je i brojnih književnih nagrada. Od 1998. poeziju i prozu piše piše na slovenskom jeziku. Živi, kao slobodni umjetnik u Sloveniji (Ljubljana, Tomaj) i BiH (Sarajevo).
U mozaičnom romanu "Učitelj ljubavi" Josip Osti ispisuje možda ponajljepše stranice suvremene književnosti o djetinjstvu, o svijetu viđenom očima dječaka koji voli životinje, ali…
